NISKOENERGETSKA KUĆA
Niskoenergetska kuća je kuća koja troši najviše 30 kWh/m2 god. energije za grijanje. Takve se kuće zovu i trolitarske kuće. Prema jednostavnom izračunu proizlazi da takva kuća na grijanje troši otprilike 3lit/m2 god.lož.ulja, 3 m3 /m2 god prirodnog plina ili 6 kg/m2 god drvenih peleta.
Smanjenje toplinskih gubitaka niskoenergetske kuće ostvaruje se na sljedeće načine :
- Orijentacija kuće na jug
- Odvajanje toplinskih zona kuće (dnevna soba na jugu, ostave na sjeveru)
- Kompaktna gradnja
- Vrlo dobra toplinska izolacija cijelog oplošja kuće
- Prozori sa 3-slojnim staklom
- Niskotemperaturni sustav grijanja
- Kontrolirana ventilacija prostorija
Kako bi povećali dobitke energije preporuča se:
- aktivno korištenje sunčeve energije pomoću sunčevih toplovodnih kolektora i fotonaponskih ploča
- pasivno korištenje sunčeve energije preko velikih staklenih ploha okrenutih na jug
PASIVNA KUĆA
Pojam „pasivna kuća“ označava vrhunski toplinski izoliran građevinski objekt u kojem nema potrebe za postojanjem ikakvih aktivnih sistema grijanja (grijaćih tijela).
Pasivna konstrukcija nije dodatak arhitektonskom projektu već konstrukcijski proces koji je povezan sa arhitektonskim.
Prva pasivna kuća sagrađena je u Njemačkoj 1991 godine. Od tada se pojam “Pasivna kuća” upotrebljava za svaku kuću u kojoj se po metru kvadratnom stambene površine ne utroši više od 1,5 litra loživog ulja ili 1,5 m³ plina. Ovo su senzacionalne vrijednosti i danas, a onaj tko posjeduje takvu kuću, uistinu štedi na grijanju.
Koncept kuće, položaj, izolacije i proračuni moraju zadovoljavati visokim standardima i čime se dobiva i gotovo hermetički zatvoren prostor unutar kuće jer bi u protivnom toplina izašla kroz fuge, spojeve i razne otvore.
Nužni uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi objekt bio svrstan u „pasivne kuće“ su:
- perfektna toplinska izolacija podova, zidova i krovnih površina objekta
- nepostojanje tzv. „toplih mostova“;
- kompaktan, dobro „zabrtvljen“, tj. zatvoren objekt
- komforno provjetravanje.
Ovaj standard proizlazi iz ekonomskog razmišljanja da je postojanje ijednog grijaćeg tijela suvišno, jer istovremeno postojeći sistem za dovod svježeg zraka „unosi“ neophodnu toplinu.
Pritom minimalni gubici topline , nastali kroz provjetravanje, bivaju gotovo potpuno kompenzirani putem „besplatnih tj. pasivnih energetskih doprinosa“.
U „pasivne energetske doprinose“ spadaju:
- korištenje sunčeve energije (kroz prozore i ostale transparentne površine na objektu);
- toplina prouzrokovana postojanjem električnog osvjetljenja i radom električnih uređaja;
- tjelesna toplina ljudi koji borave u objektu
U pasivnim kućama je omogućena kontrolirana ventilacija prostorija izmjenom vanjskog i unutarnjeg zraka. Vanjske konstrukcije osiguravaju potpuno brtvljenje tako da zajedno formiraju vjetronepropusni plašt. Spojevi svih konstruktivnih elemenata i instalacijskih vodova moraju biti brižljivo izvedeni kako bi se ostvario potreban nivo vjetronepropusnosti. Time se izbjegava pojava propuha i gubitak energije ali se i zbog smanjenog unosa vlage u konstrukcije smanjuje mogućnost nastanka oštećenja na konstruktivnim elementima zgrade.
Za razliku od običnih građevnih konstrukcija, pasivna kuća ne može se oblikovati pregradnjom i prilagodbom klasične kuće. Uz odvajanje toplinskih zona kuće (pametan raspored prostorija), gdje su one najtoplije izložene najvećoj Sunčevoj svjetlosti , kuća ima i poseban sustav prozračivanja. Za opskrbu svježim zrakom brine se sustav kontrolirane ventilacije koji putem izmjene topline, gdje izlazni i potrošeni zrak iz unutrašnjosti na višoj temperaturi može prenijeti i do 80% svoje topline na ulazni zrak. Drugim riječima, ako zrak u prostoriji iznosi 20 stupnjeva Celzijevih, a temperatura u vanjskom okolišu iznosi nula stupnjeva, temperatura ulaznog zraka se može podignuti i na 16 stupnjeva Celzijevih. Proces je u ljetnim mjesecima obrnut, tako da izlazni zrak preuzima toplinu ulaznog zraka, održavajući ugodnu temperaturu u prostorijama bez potrebe za klima-uređajem.
Objekti niskoenergetske potrošnje (pa tako i „pasivna kuća“, kao „najekstremniji predstavnik“ takvih objekata) nisu danas više nikakva novina u zemljama zapadne atmosfere. Sve veće cijene energenata na svjetskom tržištu, određene prije svega konstantnim porastom cijena nafte, doprinose tome da građevinski sektor sve užurbanije kreće u smjeru traženja koncepta građenja objekata koji štede energiju.