+385 (21) 260 640 izodal@izodal.hr

NISKOENERGETSKA KUĆA

Niskoenergetska kuća je kuća koja troši najviše 30 kWh/m2 god. energije za grijanje. Takve se kuće zovu i trolitarske kuće. Prema jednostavnom izračunu proizlazi da takva kuća na grijanje troši otprilike 3lit/m2 god.lož.ulja, 3 m3 /m2 god prirodnog plina ili 6 kg/m2 god drvenih peleta.

Smanjenje toplinskih gubitaka niskoenergetske kuće ostvaruje se na sljedeće načine :

  • Orijentacija kuće na jug
  • Odvajanje toplinskih zona kuće (dnevna soba na jugu, ostave na sjeveru)
  • Kompaktna gradnja
  • Vrlo dobra toplinska izolacija cijelog oplošja kuće
  • Prozori sa 3-slojnim staklom
  • Niskotemperaturni sustav grijanja
  • Kontrolirana ventilacija prostorija

Kako bi povećali dobitke energije preporuča se:

  • aktivno korištenje sunčeve energije pomoću sunčevih toplovodnih kolektora i fotonaponskih ploča
  • pasivno korištenje sunčeve energije preko velikih staklenih ploha okrenutih na jug

 

PASIVNA KUĆA

Pojam „pasivna kuća“ označava vrhunski toplinski izoliran građevinski objekt u kojem nema potrebe za postojanjem ikakvih aktivnih sistema grijanja  (grijaćih tijela).

Pasivna  konstrukcija nije dodatak arhitektonskom projektu već konstrukcijski proces koji je povezan sa arhitektonskim.

Prva pasivna kuća sagrađena je u Njemačkoj 1991 godine.  Od tada se pojam “Pasivna kuća” upotrebljava za svaku kuću u kojoj se po metru kvadratnom stambene površine ne utroši više od 1,5 litra loživog ulja ili 1,5 m³ plina. Ovo su senzacionalne vrijednosti i danas, a onaj tko posjeduje takvu kuću, uistinu štedi na grijanju.

Koncept kuće, položaj, izolacije i proračuni moraju zadovoljavati visokim standardima i čime se  dobiva i gotovo hermetički zatvoren prostor unutar kuće jer bi u protivnom toplina izašla kroz fuge, spojeve i razne otvore.

Nužni  uvjeti  koji moraju biti ispunjeni kako bi objekt bio svrstan u „pasivne kuće“ su:

  • perfektna toplinska  izolacija podova, zidova i krovnih površina objekta
  • nepostojanje tzv. „toplih mostova“;
  • kompaktan, dobro „zabrtvljen“, tj. zatvoren objekt
  • komforno provjetravanje.

Ovaj standard proizlazi iz ekonomskog razmišljanja da  je postojanje ijednog grijaćeg tijela suvišno, jer istovremeno postojeći sistem za dovod svježeg zraka „unosi“ neophodnu toplinu.

Pritom minimalni gubici topline , nastali kroz provjetravanje, bivaju gotovo potpuno kompenzirani putem „besplatnih tj. pasivnih energetskih doprinosa“.

U „pasivne energetske doprinose“ spadaju:

  • korištenje sunčeve energije  (kroz prozore i ostale transparentne površine na objektu);
  • toplina prouzrokovana postojanjem električnog osvjetljenja i radom električnih uređaja;
  • tjelesna toplina  ljudi koji borave u objektu

U pasivnim kućama je omogućena kontrolirana ventilacija prostorija izmjenom vanjskog i unutarnjeg zraka. Vanjske konstrukcije osiguravaju  potpuno brtvljenje  tako da zajedno formiraju  vjetronepropusni plašt. Spojevi svih konstruktivnih elemenata i instalacijskih vodova moraju biti brižljivo izvedeni kako bi se ostvario potreban nivo vjetronepropusnosti. Time  se  izbjegava pojava propuha i gubitak energije ali se i zbog smanjenog  unosa vlage u konstrukcije   smanjuje mogućnost nastanka oštećenja na konstruktivnim elementima zgrade.

Za razliku od običnih građevnih konstrukcija, pasivna kuća ne može se  oblikovati pregradnjom i prilagodbom klasične kuće. Uz  odvajanje toplinskih zona kuće (pametan raspored prostorija), gdje su one najtoplije izložene najvećoj Sunčevoj svjetlosti , kuća ima i poseban sustav prozračivanja. Za opskrbu svježim zrakom brine se sustav kontrolirane ventilacije koji putem izmjene topline, gdje izlazni i potrošeni zrak iz unutrašnjosti na višoj temperaturi može prenijeti i do 80% svoje topline na ulazni zrak. Drugim riječima, ako  zrak u prostoriji  iznosi 20 stupnjeva Celzijevih, a temperatura u vanjskom okolišu iznosi nula stupnjeva, temperatura ulaznog zraka se može podignuti i na 16 stupnjeva Celzijevih. Proces je u ljetnim mjesecima obrnut, tako da izlazni zrak preuzima toplinu ulaznog zraka, održavajući ugodnu temperaturu u prostorijama bez potrebe za klima-uređajem.

Objekti niskoenergetske potrošnje (pa tako i „pasivna kuća“, kao „najekstremniji predstavnik“ takvih objekata) nisu danas više nikakva novina u zemljama zapadne atmosfere. Sve veće cijene energenata na svjetskom tržištu, određene prije svega konstantnim porastom cijena nafte, doprinose tome da  građevinski sektor  sve užurbanije kreće u smjeru traženja koncepta građenja objekata koji štede energiju.

Translate »